30 mayo, 2012

Razgovor u Zagrebu sa akademikom Josipom Pecaricem




- Gospodin Pečarić, znamo da te puno pisali o sudu u Haagu. Kako vidite danas situaciju oko generala Ante Gotovine?

Velika sramota UN-a je sama činjenica da je toliko u zatvoru i sudi se čovjek koji je najzaslužniji za sprečavanje genocida u njihovoj zaštićenoj zoni Bihać i to razmjera onih iz Drugog svjetskog rata, kako reče američki obavještajac iz Kuće slavnih obavještajaca Ivan Šarić, koji je u vrijeme “Oluje” bio američki vojni ataše u Hrvatskoj. Sramota je tim veća što se sve odigravalo poslije genocida u Srebrenici, tako da i to potvrđuje želju Britanaca i nekih drugih iz EU da poslije genocida u Bihaću Srbe proglase pobjednicima u ratu.
Pogledajte i prvostupanjsku presudu:
- Raspravno vijeće je zaključilo da hrvatski vojni i politički vrh nije namjeravao dopustiti zločine poput spaljivanja, pljačke, ubijanja, nečovječnog postupanja, itd.

- Hrvatske državne institucije (MUP, Vojna policija, DORH, sudstvo, HV) nisu imale politiku da ne istražuje zločine.
- Raspravno vijeće nije osudilo generala Gotovinu za zapovjednu odgovornost 
- Raspravno vijeće je zaključilo da su transkripti sa sastanka na Brijunima, kao i Gotovinina naredba za napad u Oluji dvosmisleni te da Raspravno vijeće treba vidjeti rezultate operacije Oluja kako bi utvrdilo je li bilo udruženog zločinačkog pothvata, kao i jesu li brijunski sastanak i Gotovinina naredba za napad bili protuzakoniti. 
-Raspravno vijeće je pronašlo 50 granata u Kninu koje su pale na udaljenosti većoj od 200 metara od vojnog cilja, 11 u Benkovcu, dvije u Obrovcu i dvije u Gračacu. Radi se o 65 granata od njih 1205 ispaljenih na to područje, odnosno o pet posto ispaljenih granata izvan graničnog područja. Prema izračunima Raspravnog vijeća, 95 posto topničkih granata ispaljeno je na vojne ciljeve. Ako se uzme 400-metarski raspon, broj granata ispaljenih na nevojne ciljeve bio bi 13, odnosno jedan posto granata.
- Raspravno vijeće nije pronašlo čvrst dokaz da je ijedna osoba ubijena ili ozlijeđena u prekomjernom granatiranju u Oluji. 
- Ipak, Pretresno vijeće na temelju 65 granata zaključuje da je bilo neselektivnog granatiranja, te da je tih 65 granata bilo primarni i direktni uzrok odlaska 20.000 Srba iz Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca. 
- Zbog pronalaska 65 granata koje su pale izvan granice od 200 metara udaljenosti od vojnog cilja, Raspravno vijeće je zaključilo kako je brijunski sastanak sigurno bio sastanak udruženog zločinačkog pothvata te da su Gotovinine naredbe bile njezin dio. 
- Raspravno vijeće je zaključilo da iako je hrvatsko političko i vojno vodstvo bilo protiv takvih zločina, da je Gotovina kriv za ove zločine, kao i da su ubojstva, paljenja, pljačke i ostalo "prirodna i predvidiva posljedica" zločinačkog plana da se topničkim napadima Srbi natjeraju na odlazak. Raspravno vijeće je zaključilo i da zbog toga što je Gotovina znao da Srbi odlaze pod topničkom paljbom, da je trebao znati da će neki Srbi ostati u "Krajini" te da je zbog toga trebao znati da će biti prilika za zločine, zbog čega su isti bili "prirodne i predvidive posljedice" zločinačkog plana progona Srba uz pomoć topničkog granatiranja. 
Zaključci su doista smiješni.

Normalan čovjek se zapita rugaju li se u Haagu Srbima kada kažu da su kolektivno pobjegli iz svoje tzv. države zato što je čak 65 granata palo nekoliko stitinjak metara daleko od njihovih kuća. Naime po međunarodnim vojnim pravilima vojni objekti se grade na udaljenosti od 600m od civilnih objekata. Ako se zna da se radi o granatiranju s udaljenosti od 27 km, ne čudi sto su američki, britanski i kanadski vojni stručnjaci dostavili sudu svju ekspertizu u kojoj govore o neuobičajenoj učinkovitosti i preciznosti HV.
Uopće je sramotno optuživati na gore opisan način generale koji su sprovodili vojno-redarstvenu akciju oslobađanja i po samom UN-u okupiranih područja svoje dršave, na što Hrvatska ima pravo i obavezu i po međunarodnom pravu i vlastitom Ustavu.

Nisu mogli ustvrditi da to nije trebalo uraditi, jer je u suprotnosti s međunarodnim pravom, ali onda su konstatirali da su za to krivi generali, što je nešto zrelo za umobolnicu. Tvrditi, da to nisu smjeli učiniti jer su “ubojstva, paljenja, pljačke i ostalo ‘prirodna i predvidiva posljedica’ zločinačkog plana” je već čisti rasizam jer je poznato da se odmah poslije oslobađanja okupiranih hrvatskih područja išlo na obranu Bihaća (o tome svjedoči i američki vojni ataše)  od namijenjog mu i svjetskim moćnicima pogodnog im genocida nad 100000 tamošnjih muslimana.

Napoment ću da u Hrvatskoj ni vlast, ni mediji ne spominju spašavanje Bihaća. Očito da i oni služe svjetskim moćnicima. Na zalost, jedini koji su imali šansu da o tome veoma glasno govore, odvjetnici naših generala to nisu činili. Zato i američki ataše u “:Hrvatskom listu” od 25. kolovoza 2011. pita: “Zašto me Goptovinina obrana nije pozvala za svjedoka?” Koliko je meni poznato nije mu odgovoreno. Jedino smo govorili mi u pismu VS UN-a, koje je supotpisalo i mnogo Hrvata iz Argentine i drugih država gdje žive naši ljudi.
Spomenut cu jos samo kako postoji i Sudu poznata izjava Slobodana Miloševića koji optužuje tamošnje Srbe zbog bijega. Milošević ih uspoređuje s zecevma. Zapravo je iz njegove izjave razvidno da su bijegom Srbi iz Knina željeli izazvati napad Jugoslavije na Hrvatsku. Sutci u Haagu sve to dobro znaju, ali i oni su plačenici i moraju raditi ono za što su plačeni, zar ne? Teško je znati što će oni presuditi, jer zapravo to ne znaju ni oni sami. Tek kada im gazde kažu znat će i oni!

- Zapazili smo vašu ulogu u najnonovijim izborina u Hrvatskoj  Akademiji Znanosti i Umijetnosti. Možete li nam o tome pričati?

Očito mislite na (ne)izbor prof. dr. sc. Iva Goldsteina za redovitog člana HAZU. Zapravo bio sam šokiran samom činjenicom da je predložen za akademika, jer sam igrom slučaja puno znao o njegovom “znanstvenom”: radu (napisao sam i knjigu “Brani li Goldstein NDH?”). Jednom sam prigovorio jednom poznatom povjesničaru kako takav “znanstvenik” uopće može biti na Sveučilištu. Odgovorio mi je nešto ovako:
Poznat  mi je „znanstveni“ opus našeg Ive. Dakle, nije mi nepoznato što je napisao i što su drugi o njegovim „istraživanjima“ napisali. Međutim, godinama u našim  staleškim krugovima govori se:  svaki fakultet i znanstveni institut ima svoga redikula, bar jednoga. Naš je bio i ostao Ivo Goldstein.
Zato je moja dužnost kao akademika bila pokušati spriječiti, da se našalim, da naša Akademija postane – Akademija Redikula. Prvo sam napisao predsjedniku i predsjednistu HAZU ironično pismo pohvale. U pismu sam ironicno komentirao jednu Goldsteinovu interpretaciju. Naime, uzeo je kao primjer osvete četnika za genocid ustaša nad Srbima u NDH to što su četnici napravili velika zvjerstva u okolici Mostara pet dana poslije uspostave NDH. Zamislite kolika je glupost tvrditi tako nešto, zato sam je i ironično interpretirao. Ukazao sam im i da takvih gluposti ima veoma mnogo u djelima zbog kojih mi trebamo birati Goldsteina u članstvo najviše znanstvene ustanove u Hrvata, a o njima su pisali veoma ugledni hrvatski povjesničari. Na samoj Skupštini sam samo i govorio, uz obilate navode, tvrdnje naših povjesničara Brandta, Zakarije, Budaka, Krišta i Geigera o nestručnosti kandidata.
S obzirom da potječe iz veoma moćne obitelji u Hrvatskoj (otac mu je savjetnik i Predsjednika i Premijera, a stric je jednim pismom Hrvatskom saboru uspio da Sabor povuće pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburghu) uplašna Uprava je omogucila kandidatu da odgovara jednom akademiku na Skupštini na pismo koje nije ni upučeno Skupštini. Međutim i odgovor je bio priglup jer umjesto da govori o primjeru koji sam naveo on polemizira s mojom podrugljivom interpretacijom shvaćajuci je doslovno. Na kraju je glasovanje pokazalo da se doista radi o najgorem kandidatu koji je ikada predložen Skupštini. Od 105 nazočnih akademika dobio je manje od trećine glasova – 34! Uprava oba pisma nije poslala svima akademicima prije same skupstine, jer bi akademici na miru uvidjeli koliko je priglup njegov odgovor. Kada čujete nešto na samoj skupštini ne znači da će te odmah razumjeti i uopće dobro čuti  što je rečeno. Zato vjerujem da bi, da su pisma bila dostupna akademicima, Goldstein dobio i mnogo manje glasova. Vjerojatno ne bi glasovali ni svi koji su za njega glasovali u Razredu za društvene znanosti.

No hay comentarios: