05 febrero, 2013

Davor Pavuna, o Bogu, vjeri i zdravstvenog odgoja

Davor Pavuna: Molim Boga da udijeli dar vjere Josipoviću i Milanoviću
 
Prošao sam put od agnostika, u prvoj polovini života, do vjernika i znam što govorim − kaže profesor Davor Pavuna, naš istaknuti znanstvenik s međunarodnim ugledom, koji, među ostalim, od 1986. godine radi u Lausanni u Švicarskoj kao sveučilišni profesor fizike. Uvijek osebujan i originalan u svojim nastupima, profesor Pavuna je za naš list prokomentirao nekoliko aktualnih društvenih tema, koje su predmet žestokih javnih polemika.
− Popustimo okove i zajedno ljubavlju ozračimo mlade i duhom mlade − poručuje naš istaknuti znanstvenik, koji se dotaknuo i često kontroverzne teme odnosa znanosti i Boga:

− Znanost ne može i ne treba potvrditi Boga jer napreduje postupno, eksperimentalno induktivno, a Apsolut naprosto jest nemanifestirano Jedno “ispod” sve kreacije.
 
Danas se često može čuti kako “znanstveno” isključuje Boga, vjeru, da su to kategorije koje se znanstveno ne mogu dokazati. Među znanstvenicima je mnogo onih koji su vjernici, ali i uvjereni ateisti.
Boga ne treba znanošću dokazivati jer se do Kreatora dolazi direktno kroz kanal srca i ljubavi − baš kako kaže Isus: Ja kucam i otvori mi! Ali i takozvani vjernici i ateisti u sebi nose iskru Božjeg stvaranja, sve je Božje, Božjom ljubavlju stvoreno. Kad se ta duhovna iskra probudi u čovjeku, sasvim je nevažno što i tko je on(a). Probuđen čovjek je izvana naizgled isti, no iznutra su promjene duboke. Bitno je primijetiti kako je povijesno (i u većini zrelih zemalja, poput Švicarske) normalno biti vjernik, a bili su vjernici i Bošković i Newton i Einstein i Tesla.
Ujedno, švicarski Ustav počinje riječima: “U ime dragog Boga Svemogućega, mi građani...” Pametnom dosta! Puno je znanstvenika vjernika i u Hrvatskoj i u svijetu, ali kod nas redukcionistički materijalisti i dalje dominiraju boljševičkim mentalnim sklopom, i to ne žele znati nego čak tvrde (krivo) da vjera ne ide sa znanošću. Al’, ne treba se “svađati” s ateistima, nego za njih moliti da svi dobiju dar i uvid prave vjere! Osobno sam sve to prošao − od agnostika do vjernika, pa znam kako su se za mene molili, kako sam susreo Boga i poznajem iskustveno razliku u svjetonazoru i u rezoluciji životne percepcije.
Mentalni boljševici
 
U Hrvatskoj je predsjednik države agnostik, a šef Vlade ateist, iako u zemlji gotovo 95 posto stanovništva pripada nekoj konfesiji. Također, posljednji je popis stanovništva pokazao neznatan pad broja katolika, a porast agnostika i ateista. Kako to objašnjavate?
− Infrastruktura titokracije (npr. Udba) bila je i ostala jaka tako da su i danas poneki mentalni boljševici na vlasti jer imaju i mrežu i tehnologiju, iako su u manjini. No, i oni će uskoro mnogi primiti dar i postati vjernici. Budući da agnostik predsjednik Republike želi iskustveno osjetiti Božji susret, mi se redovno molimo za njega, a i sve ostale koji su otvoreni spoznaji Božje dimenzije bitka. Ako je netko dobar čovjek i dnevno pozitivno djeluje za zajednicu, to je ono Božje, ljubav u akciji, a što se proklamira kao nevjernik ili agnostik, to je prolazno i znak nespoznavanja Jednote. Svi postanu vjernici u trenutku umiranja, kad se nađu “s one strane”. O tome imate toliko svjedočenja danas da je čudno da neki uvijek ipak ne žele spoznati tu dimenziju bitka.
Molitva jest osobna, direktna komunikacija s dragim Bogom. S prijateljima redovito molimo za brojne nevjernike, uključujući Ivu Josipovića, Zorana Milanovića, Željka Jovanovića... za nezaposlene, za bolesne... jer svi oni mogu milošću Božjom postati vjernici. Neka im Gospodin Isus Krist udijeli dar vjere.
 
Zadnjih mjeseci ne prestaje rasprava o uvođenju zdravstvenog odgoja u hrvatske škole. Vi kažete da niste protiv zdravstvenog odgoja, ali, što mislite, je li Katolička crkva dobro postupila što je pokrenula toliku antikampanju protiv modula o spolnosti?
− Bitan jest svjetonazor i iskustveno poznajem razliku. Ili smo mi majmunoidi (“mesnati-roboti”) i treba nam “puniti” mozgove, ili jesmo Božja bića i treba ljubavlju osloboditi ono što već jest u nama.
Jasno je da su sva djeca Božja bića, s razlogom stvorena, to pokazuju i biografije poput Beethovenove, Mozartove i Newtonove. Izuzetni kreatori su naprosto rođeni s izuzetnim predispozicijama! Ja da sam trenirao dan i noć, ne bih mogao postati Leo Messi ili Jimmy Hendrix. Ujedno, evo primjer iz prakse: iako postoje vrlo dobre besplatne škole, u našoj zajednici u Švicarskoj svi smo platili i djecu poslali u lokalnu katoličku školu. I kršćani, i nevjernici, i islamci! Sva ta djeca su nam potvrdila da im je to bilo najdraže razdoblje u obrazovanju.     
Škola je bila zasnovana na Evanđelju, na oprostu, ljubavi i harmonizaciji, a ne na “punjenju” glave, jer tete odgojiteljice su bile časne sestre i poštovale su različitosti i voljele su svu djecu.
Priroda sve sama posloži.
 
U kojoj je mjeri spolni odgoj potreban mladima danas, odnosno je li za Vas prihvatljiv sadržaj modula o spolnosti na način kako je to uvela administracija ministra Jovanovića: da se uči o razlikama između roda i spola, o tome da masturbacija nije štetna, o kontracepciji...?
− Kako učimo o drugim stvarima, moramo i o tome kao o dijelu prirodnih procesa. Pitao sam mnoge stručnjake i potvrđuju da je samozadovoljavanje prirodna faza u razvoju djeteta, pa ako je u obitelji i zajednici prisutna ljubav, onda se to s vremenom posloži na normalan način. Jedna je ravnateljica rekla: Priroda sve posloži, ne moramo mi to govoriti djeci. Ono što se malo spominje, a neophodno je za formiranje ličnosti, jest spoznaja i primjeri ljubavi i poštovanja. Danas to u društvu i medijima apsolutno nedostaje!
Zato sam ustvrdio da nulti prioritet nacije mora biti odgoj i obrazovanje i zato bi odgojiteljice i učitelji trebali dobiti poseban status, te biti i medijski i društveno i financijski stimulirani kao iznimno važan dio društva. Djeca koju oni odgajaju su naše društvo sutra i nije problem u edukaciji o osnovnim prirodnim procesima, već ono što nitko ne spominje, a to su osnovne ljudske vrijednosti: ljubav, zajedništvo, poštovanje, suosjećanje. Dakle, ne “što”, nego “tko” i “kako”!
 
Je li odgovor na te teme − uvođenje molitve i meditacije u škole, kako Vi predlažete?
− Svakako, ali ne samo uz vjeronauk, nego i kao prirodna potreba čovjeka za mirom, i jedinstvom s Bogom, samim sobom i zajednicom. To je čak neuroznanstveno pokazano kao bitno bolje i medicinski i psihijatrijski. Pitajte dr. Tomislava Ivančića, dr. Nelu Sršen, brojne liječnike i svećenike. Današnji menadžeri na MBA studijima u EU-u imaju kolegij meditacija, sportske ekipe i glazbenici uče kako koherencija duha i harmonija koje se uspostave u organizmu, zajednici ili timu rezultiraju boljitkom za sve. To je pravi duhovni odgoj i praksa i takav si želimo bolji budući svijet. Iskustveno to znam jer se u mome uredu nekoliko kolega fizičara i inženjera redovno moli na nekoliko jezika i to već više od 23 godine.
Dakle, imamo brojna pozitivna iskustva vjernika znanstvenika u svakodnevnom životu, i to na fizici na Švicarskom institutu za tehnologiju! Eto, to je molitva vjernika za dobrobit naših obitelji i kolega, studenata i zajednice. Zašto se toliko toga bojimo? To je istinska ljubav u akciji – ovdje i sad.

MARIJANA CVRTILA
SNIMIO JADRAN BABIĆ/CROPIX
 

No hay comentarios: