23 junio, 2013

San Lorenzo: Papin klub i Hrvati


NAJKRŠĆANSKIJI KLUB U ZEMLJI U KOJOJ JE NOGOMET POPUT RELIGIJE

San Lorenzo: Papin klub i Hrvati

San Lorenzo je član ‘velike petorke’ argentinskog nogometa... Za njega su igrali Mirko Saric i Daniel Bilos, a Dario Cvitanich proslavio se zabivši mu hat-trick


Salezijanski svećenik Lorenzo Massa sigurno nije predviđao da će klub koji je osnovao prije 105 godina postati slavan niti je slutio da će za njega navijati nitko drugi nego kardinal Jorge Bergoglio, današnji papa Franjo.
Club Atlético San Lorenzo de Almagro u međuvremenu se okitio s 13 naslova prvaka i stekao golemu popularnost u narodu. S Boca Juniorsom, River Plateom, Independienteom i Racingom tvori
tradicionalnu argentinsku “veliku petorku”, a njegovu nogometnu momčad podržava 165 navijačkih klubova i 40.600 registriranih članova.
Hrvatska veza
Papin su omiljeni klub, poznat pod nadimkom Santos (Sveci), vodile značajne trenerske ličnosti, među kojima osvajač Svjetskog prvenstva 1986. s Argentinom Carlos Bilardo, Miguel Angel Russo i Diego Simeone. Danas je trener San Lorenza znameniti Juan Antonio Pizzi, bivši golgeter Tenerifea i Barcelone iz vremena Bobbyja Robsona, Louisa van Gaala i Roberta Prosinečkog.
Mnogo je proslavljenih nogometaša branilo boje San Lorenza, počevši od Luisa Montija, koji se 1934. ovjenčao svjetskom krunom u talijanskom dresu. U ovom su klubu igrala i tri svjetska prvaka s Argentinom - Jorge Olguin, Ricardo Lavolpe i Oscar Ruggeri, te niz međunarodnih zvijezda poput Ivana Cordobe, Paola Montera i Ezequiela Lavezzija, danas člana moćnog i prebogatog Paris SG-a.
San Lorenzo je bio na najboljem putu da dobije i jednog istinskog asa hrvatskih korijena, no tragedija je spriječila da se to ostvari. Kad se srednjak Mirko Saric (izvorno Šarić) potkraj devedesetih pojavio na sceni, navijači i novinari vjerovali su da je predodređen za zvjezdanu karijeru. Izdanak San Lorenzove akademije, postao je prvotimac sa 19 godina, na utakmici protiv Gimnasia y Esgrime u veljači 1998. Pod vodstvom zlatnog reprezentativca Oscara Ruggerija 1999. ustalio se u prvoj momčadi i dosegao tržišnu vrijednost od 10 milijuna dolara.
No, nesreća ga je zadesila u prosincu 1999., kad je na prijateljskoj utakmici protiv River Platea pretrpio puknuće križnih ligamenata koljena. Prisilno izbivanje s terena gurnulo ga je u duboku depresiju i navelo ga da 4. travnja 2000. počini samoubojstvo vješanjem u svom stanu. U povijest San Lorenza upisao se sa 47 nastupa i šest golova u domaćim i inozemnim natjecanjima.
Najpoznatiji nogometaš hrvatskog porijekla koji je igrao u San Lorenzu je Daniel Bilos (izvorno Biloš). Danas 32-godišnji ofenzivni srednjak, koji se proslavio u Banfieldu i Boca Juniorsu, proveo je u ovom klubu pola godine u proljeće 2008., na posudbi iz Saint-Étiennea, odigravši 14 susreta i postigavši jedan pogodak. Bilos je u jesen 2005. kandidirao za hrvatsku reprezentaciju, ali nije dočekao poziv Zlatka Kranjčara, nego njegova argentinskog kolege Joséa Pekermana. Iako je ostvario san igranja za Argentinu, samo je triput nastupio u reprezentaciji rodne države i nije putovao na Svjetsko prvenstvo u Njemačku. Još jedan nesuđeni hrvatski reprezentativac ima dodirnih točaka sa San Lorenzom. Dario Cvitanich, bivši igrač Boce i Ajaxa, dosegao je vrhunac slave hat-trickom u pobjedi od 4:0 protiv San Lorenza 2007., iste godine kad su Sveci zadnji put osvojili argentinsko prvenstvo.
U novije vrijeme, u nas se San Lorenzo spominjao u kontekstu Dinamova zanimanja za njegova vratara Pabla Migliorea. Argentinski je tisak sredinom siječnja pisao da Sveci čekaju službenu Dinamovu ponudu, no ili je nisu primili ili je 30-godišnji Migliore zvani Loco (Luđak) odustao od selidbe u Europu.
Sumnje zbog utjecaja pape
San Lorenzo idućih će mjeseci biti čest gost medija u Hrvatskoj, kao i drugdje u kršćanskom svijetu.
“Otkad se pročulo da je papa navijač San Lorenza, zanimanje za klub raste u cijelom svijetu. U posljednjih je desetak dana mnogo stranaca posjetilo sjedište kluba i stadion. Klub će sigurno iskoristiti podatak o slavnom navijaču da bi poboljšao svoju javnu predodžbu”, ispričala nam je Verónica Brunati, argentinska dopisnica španjolske Marce.
Štoviše, klub se može pohvaliti da za njega navijaju dvije svjetski slavne ličnosti.
“I glumac Viggo Mortensen, Aragorn iz Gospodara prstenova, velik je navijač San Lorenza. Često dolazi u Argentinu, ide na utakmice i čak je kupio zastavu koju nosi na stadion”, dodala je senorita Brunati.
Hoće li papa Franjo I. indirektno pomoći svom klubu da mu bolje krene na sportskom planu? San Lorenzo je zadnji put bio prvak 2007., a ove ga sezone očekuje mnogo posla da ne sklizne u zonu ispadanja.
“Iskreno, ne vjerujem da bi papa Franjo mogao utjecati na njegov status u ligi, iako će sigurno biti sumnji u tom pogledu”, kaže nam ugledni kolumnist Gastón Saiz iz lista La Nación.
“Zanimljivo je da je San Lorenzo u pretprošlom kolu u gostima kod Colóna iz Santa Fea igrao sa slikom pape na majici. Nogometni savez ne dopušta vjerske aluzije na majicama, ali je u ovom slučaju dopustio iznimku..., a San Lorenzo je pobijedio (1:0, nap. a.).”
Klub pod zaštitom svetog Lovre nazvan je po svećeniku Lorenzu Massi
Sve je počelo kad je otac Lorenzo Massa 1908. vidio kako je dječaka koji je trčao za loptom okrznuo tramvaj. Pozvao je njega i suigrače da se presele na teren salezijanskog oratorija. Nije prošlo dugo prije no što je ondje utemeljen pravi klub s jakim kršćanskim predznakom.
Rođen 1882. u obitelji talijanskih doseljenika, salezijanac Massa je od 1908. radio kao rektor Oratorija svetog Ante od Padove u Almagru, problematičnoj četvrti u jugoistočnom Buenos Airesu. Almagro je početkom 20. stoljeća bio područje s mnogo talijanskih i baskijskih doseljenika slabog materijalnog stanja. Prilike za pošten posao bile su rijetke i mnoga su djeca već u pubertetu bivala uvučena u kriminal. Ni dječje igre nisu bile sigurne. Slučaj je htio da otac Massa posvjedoči dramatičnoj sceni kad je jednog od dječaka koji je trčao za nogometnom loptom udario tramvaj.
Zabrinut, okupio je dječake i pozvao ih da se presele na igralište salezijanskog oratorija u Calle México (Meksička ulica), pod uvjetom da idu na misu i pohađaju vjeronauk. Roditelji su ih potaknuli da prihvate ponudu, uvidjevši da je to izvanredan način da djeca odrastu na sigurnom. Prva skupina momaka koja je nogometnu aktivnost nastavila u oratoriju ubrzo je prionula na osnivanje pravog kluba. Na osnivačkoj skupštini 1. travnja 1908. netko je predložio da se klub u svećenikovu čast nazove Lorenzo Massa, no on je ponudio druge mogućnosti.
Pregovori su urodili plodom pa se većina priklonila kompromisnom imenu: San Lorenzo de Almagro. Tako je ime novog kluba uključilo svećenikovo ime, ali se nije doslovno ticalo samozatajnog oca Masse, nego sv. Lovre, rimskog đakona pogubljenog 258. godine u sklopu progona kršćana naređenih od cara Valerijana. Po predaji, usmrćen je tako da je doslovno ispečen na roštilju, iako neki povjesničari tvrde da mu je ipak samo odrubljena glava.
“Ime našeg kluba slavi odvažnog rimskog mučenika, svetog Lovru”, objasnio je otac Massa. “Ono također odražava vrline i predanost potrebne za ispunjavanje želje (dječaka) da jednog dana postanu velik nogometni klub.”
I jedan od brojnih nadimaka momčadi San Lorenza ima veze s njegovim osnivačem. Navijači zovu svoje ljubimce Los Cuervos (Gavrani), po crnoj boji halja koje je nosio otac Massa.

No hay comentarios: