01 septiembre, 2013

Otvoreno pismo: Dvojezičnost u Vukovaru, Stožer Za Obranu Hrvatskog Vukovara




 
Vukovar, 31.kolovoz 2013.g

Predsjedniku RH
Predsjedniku Vlade RH
Predsjedniku Sabora RH
Ministru hrvatskih branitelja
Ministru unutarnjih poslova RH
Tiskovnim i elektronskim medijima

Potaknuti medijskim i inim najavama o skorom postavljanju dvojezičnih natpisa na nekoliko državnih ustanova i institucija na području Grada Vukovara te razočarani dosadašnjim odnosom hrvatskih državnih institucija, a osobito Vlade Republike Hrvatske, prema opetovanim apelima, raščlambama i upozorenjima Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara da je uvođenje srpskog jezika i ćiriličnog pisma u službenu uporabu na području Grada Vukovara protuzakonit i krajnje nemoralan čin koji ne vodi računa o stvarnom i simboličkom značenju Vukovara u suvremenoj hrvatskoj povijesti kao mjesta posebnog pijeteta, Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara snažno i nedvosmisleno ponavlja i upozorava sve hrvatske državne institucije kao i najširu hrvatsku javnost da najavljeni događaji posve nepotrebno mogu izazvati vrlo teške i za hrvatsko, odnosno, vukovarsko društvo i građanstvo izrazito traumatične i dalekosežne posljedice, koje će prekinuti mirnodopski poslijeratni oporavak i napredak Grada Vukovara i njegovih stanovnika.
Naime, unatoč dosadašnjim aktivnostima Stožera koji je potporu dobio ne samo od udruga proisteklih iz Domovinskog rata iz Grada Vukovara nego i od brojnih udruga, institucija i građana iz cijele Hrvatske (što potvrđuje i brojka od 20 tisuća prosvjednika u Vukovaru i 50 tisuća u Zagrebu), Vlada Republike Hrvatske poduzima ubrzane korake kako bi na ustanove u nadležnosti Vlade, a koje se nalaze na području Grada Vukovara,  postavila dvojezične natpise. Da je tomu tako govore informacije  o provjerama tehničke pripremljenosti tih ustanova za taj događaj, te o pojačanom radu pripadnika postrojbi MUP-a, pogotovu na ovom području. U svome naumu Vlada potpuno ignorira činjenicu da je upravo ona ta koja ne smije kršiti zakone ili ih tumačiti na štetu bilo kojeg naroda pa i većinskog, te da je dužna voditi računa i skrbiti o duhu zakona koje provodi.
Stožer cijelo vrijeme od svog osnutka, a to čini i danas, zahtijeva još pomnije promišljanje o problemu uvođenja dvojezičnosti, to jest, srpskog jezika i ćiriličnog pisma u službenu uporabu u Grad Vukovar, ali i u ostale dijelove Republike Hrvatske.
Problem dvojezičnosti u Gradu Vukovaru odavno je prešao razinu postavljanja dvojezičnih ploča te se konačno mora uzeti u obzir njezin dublji smisao. Štoviše, podrobnijom analizom svih aspekata uvođenja dvojezičnosti razvidna je njezina duboka politička pozadina, što za cilj, zapravo, nema ostvarivanje prava neke nacionalne manjine na uporabu svojega jezika i pisma, nego uspostavljanje novih političkih odnosa koji mogu dovesti i do značajnijih društvenih, političkih i demografskih potresa na ovom području.
    Stožer već po tko zna koji put napominje da je Vukovar simbol otpora velikosrpskom agresoru, ali i realno mjesto velikih stradanja, poniženja, trpljenja i žrtve, mjesto najtežih ratnih zločina, od kojih mnogi imaju genocidna obilježja. Stoga, Vukovar jest i mora biti Mjestom posebnog pijeteta, s posebnim i vrlo iznijansiranim obrascem ponašanja. Tko to ne razumije, nije mu niti bliska žrtva Vukovara i vukovaraca u obrani Domovine. Tko nije osjetljiv na trpljenje vukovaraca taj ne razumije što znači kada majka izgubi sina, žena muža, a dijete oca. Znaju li članovi hrvatske Vlade da je 86 djece u Vukovaru ubijeno, a da su stotine ostale bez jednog ili oba roditelja? Trebamo li podsjetiti da se za još 299 osoba odvedenih i nestalih iz Vukovara ne zna sudbina i mjesto stradanja? Kako se odnosimo prema stotinama poginulih i likvidiranih s Ovčare, Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata, Veleprometa...? Što uopće znači pozivanje na slovo zakona, ako nas ne zanimaju ljudi i njihovi osjećaji i sudbine?
Stožer želi iznova upozoriti da se ostvarivanje prava na službenu uporabu srpskog jezika i ćiriličnog pisma u Gradu Vukovaru temelji na:
* osnovu metodološki upitnih i nepouzdanih podataka iz popisa stanovništva 2011. te kroz zlouporabu nezakonitih prijava boravišta i prebivališta, a time indirektno i popisa birača;
* najtežim zločinima počinjenim u ratu i nakon njega, etničkom čišćenju, odvođenju u logore i protjerivanju Hrvata i ostalih ne Srba, te je zbog takvog način stjecanja toga prava duboko nemoralan i zbog toga neprihvatljiv.
Napominjemo da se uvođenju dvojezičnosti u Grad Vukovar pristupa preuranjeno, krajnje društveno neosjetljivo, da se ne vodi računa o pravnim, moralnim i etičkim dvojbama glede toga pitanja, kao da ona uopće nisu važna i kao da ne postoji potreba pomnijeg promišljanja o njihovom utjecaju na  suživot  u poslijeratnoj vukovarskoj zajednici.
Stožer iznova snažno upozorava da nasilno i protuzakonito uvođenje dvojezičnosti neće pridonijeti poštivanju pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanju razumijevanja, solidarnosti i dijaloga među njima, kako je to predviđeno člankom 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, čije je poštivanje preduvjet za provedbu svih ostalih članaka toga zakona, a koji se odnose na jezik i pismo nacionalnih manjina. Jednostrano tumačenje odredbi Ustavnog zakona na način kako to čini Vlada Republike Hrvatske, a koje posve ignorira članak 8. za većinski hrvatski narod u Gradu Vukovaru nije prihvatljivo, posebno ne sa pravnog, moralnog i etičnog stajališta.
Stvarni ili životni razlozi za uvođenjem dvojezičnosti u državne i/ili lokalne institucije i ustanove u Gradu Vukovaru ne postoje. Vukovar je „dvojezičan“, pa i „multijezičan“ grad u svakodnevnom životu. Ne njegovim ulicama stalno se miješaju različiti jezici (hrvatski, srpski, mađarski, rusinski, slovački, ukrajinski, njemački...), i među običnim vukovarskim pukom višejezičnost nije i nikada nije bio problem. Međutim, nasilno i preuranjeno uvođenje srpskog jezika i ćiriličnog pisma u službenu uporabu ukazuje na političku dimenziju dvojezičnosti, ukazuje na njegovo neopravdano institucionaliziranje, jer su jezik i pismo kroz povijest uvijek bili simboli i elementi stvarne vlasti na nekom prostoru, što politički predstavnici srpske etničke i manjinske zajednice vrlo dobro znaju te pod maskom njegovanja kulturnog dobra i jezičnih „potreba“ pokušavaju realizirati. To, međutim, znamo i mi, pripadnici većinskog hrvatskog naroda i to nas nedvosmisleno asocira  na politiku  nastavka agresije drugim sredstvima, još jednom zloupotrebom jezika i pisma kao kulturnih dobara, te želje i težnje za autonomijom u eventualnim budućim preslagivanjima političke moći na ovim prostorima.
Uz navedeno, uvođenje dvojezičnosti „preko noći“ dovodi u neravnopravan položaj sve one koji ga kroz obrazovni ciklus do osposobljavanja za posao nisu učili, a uvjet je dobivanja zaposlenja, što je izrazito protivno ustavnoj kategoriji ravnopravnosti svih građana.
Stožer želi još jednom ponoviti da se proglašavanjem srpskog jezika manjinskim ili regionalnim jezikom, pa i njegovim uvođenjem u službenu uporabu izravno krši Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima, koja definira da regionalnim ili manjinskim jezicima mogu biti samo oni jezici koji se dovoljno razlikuju od jezika matične zemlje u kojoj određena manjina živi. Sa jezikom srpske manjinske zajednice u Hrvatskoj (pa tako i u Vukovaru) to nije slučaj. U suprotnom, riječ je o „aparthejd jezicima“, koji vrlo često mogu biti zlouporabljeni u izrazito ekstremne nacionalističke i šovinističke svrhe.  
Ako Vlada Republike Hrvatske i dalje nastavi sa ignoriranjem svih dosadašnjih upozorenja i nastavi pripremne aktivnostima vezane za postavljanje dvojezičnih natpisa, upozoravamo da će Stožer snagom preko 20 udruga proisteklih iz Domovinskog rata sa područja Grada Vukovara, preko 250 sličnih udruga sa područja cijele Hrvatske, brojnim hrvatskim domoljubima i pojedincima učiniti sve da zaštiti žrtvu Vukovara od novog žrtvovanja i zaštiti Vukovar kao simbol domoljublja, herojstva, humanosti, trpljenja, sebedarja, čovjekoljublja...
Iako ovo činimo teška srca, dužni smo vam skrenuti pozornost da svojim ponašanjem dovodite strpljenje stradalničko-braniteljske populacije do krajnjih granica trpljenja, jer ono na određeni način neprekidno traje od 1991.godine, da ćemo ove vaše aktivnosti morati povezati sa razvojem događaja oko formiranja Gradskog vijeća grada Vukovara i najavi njegovog razumijevanja za projekt Vukovar-mjesto posebnog pijeteta. Nadalje, dovodite nas u iskušenje da vas proglasimo nekom vrstom Agresora i da se u skladu sa tim i ponašamo.
Također vas upozoravam da nas svojim ponašanjem i aktivnostima  ne dovodite u poziciju da sebe i Vukovar i njegovu žrtvu branimo bez obzira na cijenu, i da će te za to i vi snositi odgovornost pred hrvatskim narodom.

Sa vjerom u Boga i hrvatski narod za hrvatski Vukovar i Republiku Hrvatsku

STOŽER ZA OBRANU HRVATSKOG VUKOVARA
 
Trg Hrvatskih branitelja 1, 32 000 Vukovar
Tel/mob: 091/7230 969, 099/2254 630   

No hay comentarios: