12 septiembre, 2013

Otvoreno pismo - Odgovor Predsjedniku Vlade RH - Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara

 
 
Vukovar, 12.rujna, 2013.g
 
Predsjedniku i VLADI  REPUBLIKE  HRVATSKE
PREDSJEDNIKU RH
PREDSJEDNIKU SABORA RH
SABORSKIM KLUBOVIMA
MEDIJIMA
OTVORENO PISMO –ODGOVOR PREDSJEDNIKU VLADE RH
 
Potaknuti nedavnim medijskim istupima predsjednika Vlade Republike Hrvatske, gosp. Zorana Milanovića, Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara smatra svojom obvezom upoznati i upozoriti najširu hrvatsku javnost na krajnje neprimjerene, društveno izuzetno štetne i provocirajuće tvrdnje koje su u tim istupima izrečene. Premda od svojega osnutka Stožer stalno i iskreno poziva na društveni dijalog o problemu uvođenja dvojezičnosti u službenu uporabu u Gradu Vukovaru, jer smatra da je riječ o nastavku memoricida i kulturocida koji je nad ovim gradom i njegovim stanovništvom izvršen 1991. godine, predsjednik Vlade Republike Hrvatske svojim neprimjerenim rječnikom i arogantnim stavom pokazuje izostanak, barem, elementarnog poznavanja konteksta, tijeka i posljedica događaja u Vukovaru iz 1991. godine te zabrinjavajući nedostatak osnovnog ljudskog i moralnog/pijetetnog odnosa prema trpljenju, mučeništvu i žrtvi Vukovara i Vukovaraca, ali i svih onih koji su iz različitih krajeva naše Domovine i svijeta došli braniti istočne granice hrvatske države. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske svojim istupima ne vrijeđa samo dostojanstvo branitelja i stradalnika Vukovara, nego i dostojanstvo Hrvatskoga domovinskog i obrambenog rata i svih njegovih sudionika, kao i svih hrvatskih građana koji Hrvatsku vole i poštuju kao svoju Domovinu.

Rat u Vukovaru formalno jest završio, ali pravedan mir utemeljen na istini i kažnjavanju onih koji su počinili zločine, nije postignut. To je jedini preduvjet stvarnog mira i zajedničkog života. A ne nasilna realizacija manjinskih prava. Ali to predsjednik Vlade Republike Hrvatske ne želi ili ne može razumjeti i prihvatiti. Jer, on nema empatije prema majkama koje su izgubile djecu, ne zanimaju ga žene koje su izgubile svoje muževe ili su bile silovane, potpuno je neosjetljiv prema djeci koja su izgubila svoje roditelje. On ne želi na razgovor primiti branitelje okupljenje u Stožeru. On nije sudjelovao u ratu. Njemu je obrana Domovine bila daleko od očiju i još dalje od srca. On ne razumije što se postavljanjem dvopismenih natpisa zbiva u srcima branitelja i stradalnika, kakve to potrese i bol izaziva. Njega iritiraju hrvatski branitelji, on će na hrvatske branitelje i stradalnike poslati hrvatsku policiju bez imalo srama. Nedavno je izjavio da je dobro što tijekom nedavnih prosvjeda u Vukovaru nije bilo poginulih. Znači li to da je i takva zapovjed bila spremna? Je li predsjednik Vlade Republike Hrvatske spreman zapovjediti policiji da puca na hrvatske branitelje i stradalnike? Je li bio, zapravo, razočaran što nitko nije stradao? Je li mu žao što se na vukovarskim, krvlju natopljenim ulicama iz 1991., ponovno nije prolila hrvatska krv i 2013. godine? Je li predsjednik Vlade Republike Hrvatske „sišao s uma“?

O kakvom trijumfu hrvatske države govori predsjednik Vlade Republike Hrvatske? Zna li predsjednik Vlade Republike Hrvatske kojim su pismom bili napisani natpisi na ustanovama, institucijama ili, primjerice, hotelima u Vukovaru kada su se prvi povratnici počeli vraćati u grad? Jesu li oni možda bili dvojezični i dvopismeni? Zna li predsjednik Vlade Republike Hrvatske što su zarobljenim vukovarskim franjevcima u koncentracijskom logoru na Veleprometu govorili srpski vojnici u svezi ćirilice? Je li se današnji predsjednik Vlade Republike Hrvatske javno založio svojedobno za prava Hrvata na Ovčari, Veleprometu, ali i u Škabrnji, Ćelijama...? Predsjedniku Vlade Republike Hrvatske to nije bitno, on ne želi za to znati, njemu je do pijeteta prema žrtvi stalo „kao i do lanjskog snijega“.

Nema nikakve sumnje da svojim medijskim istupima ali i politikom koju provodi, predsjednik Vlade Republike Hrvatske snažno provocira i produbljuje ionako velik i za hrvatsko društvo nemjerljivo važan problem. Stožer je već u više navrata naglasio da kompleksno pitanje službene dvojezičnosti u Gradu Vukovaru nije samo pitanje prava nacionalnih manjina, u ovom slučaju srpske, na realizaciju svojih Ustavnim zakonom definiranih prava, nego ono ima puno dublje korijene. Ti korijeni sežu i u pitanje primjene odgovarajućeg modela odgoja i obrazovanja za pripadnike nacionalnih manjina. I tu dolazimo do ključnog nerazumijevanja koje pokazuje predsjednik Vlade Republike Hrvatske. Hrvatska država ne provodi segregaciju srpske nacionalne manjine po pitanju školstva. Mi, branitelji i stradalnici, bili bi prvi koji bi se suprotstavili takvoj politici. Na djelu su samosegregacija i samogetoizacija srpske nacionalne manjine, jer nju nitko i nikada nije pitao kakav model odgoja i obrazovanja želi za svoju djecu, to su u ime njih odlučili njihovi politički predstavnici koji sada ubiru plodove svojega rada. Konačno, to pitanje uopće nije bitno sa stajališta realizacije prava na službenu uporabu srpskog jezika i ćiriličnog pisma u Gradu Vukovaru. Stožer i dalje čvrsto stoji na stajalištu da je postavljanje dvopismenih natpisa (pri čemu se, i to valja naglasiti, nije poštivalo službeno nazivlje institucija i ustanova, pa je Ministarstvo unutarnjih poslova postalo Ministarstvo unutrašnjih poslova, koje u Hrvatskoj ne postoji) protuustavno i protuzakonito s čime je upoznao i međunarodne institucije, od Europske komisije do Ujedinjenih naroda.

Na kraju, izjave predsjednika Vlade Republike Hrvatske, njegov ponižavajući ton prema braniteljima i stradalnicima, na tragu su sve izraženijih elemenata totalitarizma pa se s pravom pitamo – je li Hrvatska uopće izašla iz komunističkog i totalitarnog svjetonazorskog jednoumlja ili se još uvijek nalazi duboko u njemu? Nažalost, sve više nam se čini da osloboditeljski i obrambeni rat za slobodnu, pravednu i bolju Hrvatsku još nije završio.

Na kraju, hrvatska javnost ima pravo na istinu pa ističemo.

Predsjedniče hrvatske vlade.
Zatajili ste, da ste za razgovor vlade RH i stožera, uvjetovali nazočnost samo Tomislava Josića.
Zatajili ste važnost članka 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.Ne želite ga čitati.
Zatjili ste dokazano sumnjive rezultate popisa stanovništva.
Zatajili ste hrvatski okupirani teritorij.
Zatajili ste srpski fašizam tijekom europskog košarkaškog prvenstva za juniorke,unatoč dokazima.
Zatajili ste srpski fašizam tijekom nogometne utakmice Srbija –Hrvatska.
Zatajili ste 7 kvartala konstantnog gospodarskog pada.
Zatajili ste svoj ratni put.
Zatajili ste destrukciju u istraživanju žrtava komunističkog režima.
Zatajili ste Perkovića i UDBU.
Zatajili ste nenamjensko trošenje silnih milijuna u Vukovaru u „odlazne“ ceste, kojima je u zadnje tri godine Vukovar napustili više od 2000 ljudi mlađih od 35 godina.
Zatajili ste iluzornost plana 21.
Velika je hrpa toga što ste zatajili i pokušavate zamagliti otvaranjem žarišta kaosa.
Osvjestite se,kaos nikome nije donio dobro.

Sa vjerom u Boga i hrvatski narod za hrvatski Vukovar i Republiku Hrvatsku
 
STOŽER ZA OBRANU HRVATSKOG VUKOVARA

No hay comentarios: