17 noviembre, 2013

VUKOVARU - NAŠA TUGO (Mile Prpa)


VUKOVARU -  NAŠA TUGO  

Vukovaru - naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Božjem licu!

Ne brinemo za tebe, jer ti si zvijezda koja se ne može ugasiti, jer tebe ima i kad te nema. Brinemo se za sebe,   za svoja posramljena lica pred tvojom veličinom i   – kristalnom bistrinom tvoje žrtve. Poslije tebe,  niti jedan grad u svijetu ne može umrijeti – slavnijom smrću, jer to jednostavno više nije moguće. Ti si
pobrao sva svjetla nebeskih zvijezda i svijetliš narodima svijeta poput  Kristove žrtve na Golgoti za otkupljenje grijeha.

Pred tvojim časnim licem srame se svjetski moćnici i narodi svijeta i ne mogu ti pogledati u oči, jer ti si Kralj svakog morala, ti si Sunce svjetlosti i hrabrosti, i svaka pjesma koja se o tebi spjeva postaje novovijeka - Pjesma nad pjesmama. Ti si sveta zemlja, najsvetije hrvatsko tlo obliveno krvlju tvojih mučenika. 

Vukovaru – naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Božjem licu! 

Ti si novovijeki inat cijelome svijetu i njegovim mudracima, farizejima, bezbožnicima. U tvome prkosu sabraše se svemirske sile. Ti si i Hirošima i Nagasaki poludjele svjetske savjesti. Ti si istovremeno; i Troja, i Kartaga, i Masada, i Gvozdansko, i Siget i Staljingrad. Ne postoji grad na svijetu koji je umro slavnijom smrću, ali, gle,  i dalje živi. Tvoj pepeo raznesoše vjetrovi Istoka i Zapada, Sjevera i Juga i uznemiriše savjest svjetskih moćnika, nad kojima se nadvila tvoja sjena.

I oprosti onima koji ne znadoše što čine razarajući i ubijajući tvoje tijelo, ali ne oprosti onima, ponajprije svjetskim moćnicima - koji htjedoše razoriti tvoju dušu. Ali ti  bješe  div, koji moralno izraste u još većeg gorostasa, ne samo da nisi dao da unište tvoju plemenitu dušu, već si njenom snagom - otvorio put u pako  dušama svojih razaratelja. 

Vukovaru - naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Božjem licu. 

Više se ne trebaš bojati, jer uloge  se promijeniše – sad se drugi boje tebe! Optuži ih pred Bogom, pred Stvoriteljem svega vidljivoga i nevidljivoga, optuži ih pred cijelim svemirom jer rane koje ti nanesoše su prebolne, bol koju ti nanesoše je neizdrživa, a mržnja kojom te obasuše iziđe iz samog pakla. Sjene tvojih mrtvih nek im zakrile i pomrače sunce, a kad god ugaze u vodu neka u njoj vide i osjete krv i rane tvojih mučenika. 

Vukovaru - naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Božjem licu. 

Ne uzbuđuj se! Ti, što ti dolaze u posjetu preko Dunava, nisu ti više  ni prijatelji ni neprijatelji. Oni se samo vraćaju na mjesto zločina, poput svakog ubojice – jer im tvoja žrtva ne da mira, ne da sanka ni počinka. I ne traži da ti se ispričaju, jer se tebi ispričati nije moguće, pa ma kako to netko želio, ali oni to i ne žele. Za to ne gledaj u njima ni drage ni mrske goste, jer to nisu, niti to mogu biti, a ti nikoga ne mrziš pa ti ne mogu biti ni mrski.

Vukovaru - naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Božjem licu – ne daj se nikome. 

Mile Prpa

U Zagrebu, 04. studenog 2010  

No hay comentarios: