14 enero, 2015

Kardinal Vinko Puljić gostovao u Hrvatskom diplomatskom klubu

Zagreb, (IKA) – U povodu obilježavanja Dana međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske Hrvatski diplomatski klub priredio je u utorak 13. siječnja u prostorijama Društva sveučilišnih nastavnika u Zagrebu prigodnu svečanost. Na svečanosti su se osim članova, okupili i prijatelji Kluba, a svečanosti je nazočila i novoizabrana predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović kojoj je predsjednik HDK veleposlanik Sergej Morsan čestitao
na izboru, te izrazio radost što je izabrana "kolegica iz diplomatskog kruga".

U toj prigodi predavanje "AD 1992 – 2015 Sveta Stolica i Hrvati u Bosni i Hercegovini" održao je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Prije početka izlaganja, kardinal Puljić također je čestitao novoizabranoj predsjednici, te joj poželio Božji blagoslov. Uvodeći pak u samu temu, kratko se osvrnuo na neke pojedinosti iz njegova djetinjstva, tj. kako je sazrijevao, odnosno kakvo je to bilo vrijeme. Govoreći detaljnije o devedesetim godinama, istaknuo je, kako je godine 1990. obavljao dužnost vicerektora u Sarajevu, a onda je bio hitno pozvan u nuncijaturu u Beogradu gdje mu je priopćeno da ga papa Ivan Pavao II. želi imenovati nadbiskupom. Na njegovo negodovanje, Papa ga je ohrabrio riječima "dolaze teška vremena, a ta Crkva treba imati glavu. Moraš prihvati pod poslušnošću". Po ređenju u Rimu, 6. siječnja 1991. vratio se u svoju nadbiskupiju s velikim entuzijazmom i planovima, no brzo je došlo do rata u Hrvatskoj.

U nastavku se kratko osvrnuo na razne intervente Svete Stolice, odnosno samoga Pape u zalaganju za mir. Tako je podsjetio da je Ivan Pavao II. te 1991. godine isticao važnost poštovanja samobitnosti, a rješavanje problema dobrom voljom odgovornosti, a nikada silom oružja. Iz Vatikana su odašiljane poruke na razne adrese, pa tako i u Savezno izvršno vijeće, da se kriza u Jugoslaviji riješi pravedno i miroljubivo, da se pokrene dijalog tražeći nove odnose među nacionalnim skupinama. U brzojavu državnog tajnika Angela Sodana predsjedniku Vijeća ministara vanjskih poslova EZ bilo je istaknuto kako se ne smije "propustiti ni jednu inicijativu da se zaustavi oružano nasilje". Te godine je, prema riječima kardinala Puljića, bilo desetak sličnih intervenata. Tijekom godine 1992. četrdesetak puta Papa se osvrnuo na strahote u BiH, a Sveta Stolica pridružila se priznanju BiH 1. ožujka.

Podsjećajući na probleme koji su prouzrokovala ratna događanja, među kojima i nedostatak hrane u samom Sarajevu, kardinal je posebno istaknuo datum 15. kolovoza. Naime, u tada blokirano Sarajevo došao je kardinal Roger Etchegaray. Svojim dolaskom posvjedočio je ljubav i solidarnost Pape i cijele Crkve. To je teško protumačiti što to znači: kad si blokiran, kad s nikim ne možeš komunicirati, kad ti netko dođe iz bijeloga svijeta i pruži ti ruku ohrabrenja, rekao je kardinal Puljić. Iz iste godine spomenuo je i pismo ohrabrenja koje je u studenome Papa uputio biskupima u BiH. Puljiću je tom prigodom napisao: "Kad sam ti stavljao biskupski križ na pleća, nisam znao da će biti tako težak".

Nadalje, govoreći o godini 1993., kardinal je istaknuo kako je te godine u javnosti bilo 57 intervenata. Ilustrirajući kako je papa Ivan Pavao II. bio upućen u zbivanja u Hrvatskoj i BiH, spomenuo je ručak na koji ga je za boravka u Rimu pozvao Papa. Silno sam se iznenadio koliko on poznaje našu situaciju, kakva je pitanja postavljao da sam bio zbunjen odakle to pozna. Tad sam se iznenadio s kolikim je on interesom pratio i pitanje Hrvatske i BiH, rekao je. 
Spomenuo je i poruku koju je uime kardinala Jozefa Tomka i nadbiskupa Josipa Uhača, koji su tada bili na čelu Kongregacije za evangelizaciju pod koju je potpadala BiH kao podršku trpećoj Crkvi donio nuncij u BiH Francesco Monterisi.
U osvrtu na godinu 1994. kardinal Puljić istaknuo je kako je te godine Papa u javnosti intervenirao 76 puta za mir u BiH. Posebno je podsjetio na Molitveni dan za mir u BiH koji je organiziran 23. siječnja. Na toj molitvi bilo je prisutno 30 kardinala, brojni diplomatski predstavnici, a Papa je tom prilikom izrekao znakovitu poruku hrvatskom narodu u BiH - "Mi smo s vama, bit ćemo s vama uvijek sve više i više". Kardinal je dodao: "Tu rečenicu smo zapamtili kao posebno utješnu i ohrabrujuću".

Kratko je progovorio i o pripremama za Papin pohod 1994. godine u Sarajevo, koji je nažalost odgođen iz sigurnosnih razloga. O tome kardinal svjedoči "svi smo plakali, jer kad je u pitanju život svaka slamčica dobro dođe. Živo smo nadali da će Papin dolazak zaustaviti rat i otvoriti perspektivu miru". Vjernici su se sakupili u sarajevskoj katedrali, te su slušali Papinu poruku iz Castel Gandolfa. A posebno je bila potresna ohrabrujuća rečenica "Papa je s vama, iako fizički nije mogao biti s vama". Kardinal je spomenuo i susret s Papom za pohoda Zagrebu 1994., te novi Papin poziv na molitvu. Tom prigodom, 1. listopada na zajedničkoj krunici za mir u BiH u dvorištu sv. Damaza okupilo se oko dvije tisuće vjernika. Te je godine došlo i imenovanje kardinalom, te se prisjetio radosti vjernika. 

Uz godinu 1995. kardinal Puljić zabilježio je 10-15 intervenata, te istaknuo kako je nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma koji je zaustavio rat, ali je ozakonio etničko čišćenje, Papa i dalje pratio što se događa. Tijekom 1996. više je puta pledirao za pravedni mir, a mlade hrabrio da ne klonu duhom. Zaustavljajući se na godini 1997. u kojoj je Papa 12. i 13. travnja pohodio Sarajevo, kardinal je naglasio kako se osjećalo zračenje pozitivne energije. Govoreći o godinama koje su slijedile, kardinal je također iznio niz podataka o blizini Pape, posebice uz pohod Ad limina 1999., te pohod Banjoj Luci u prigodi beatifikacije Ivana Merza.
Kardinal Puljić spomenuo je i apostolske nuncije u BiH. Prvi apostolski nuncij bio je nadbiskup Francesco Monterisi (1993.-1998.), potom nadbiskup Giuseppe Leanza (1999.-2003.), nadbiskup Santos Abril y Castello (2003.-2005.), te nadbiskup Alessandro D'Errico (2005 - 2012.) za kojega je istaknuo kako je možda najzaslužniji za potpisivanje ugovora između Svete Stolice i BiH. U tom vidu, kardinal je naglasio kako je temeljni ugovor vrlo dobar, a nastao je iz Zakona o vjerskim pravima i slobodama koje je Međureligijsko vijeće pripremilo i dalo u proceduru. No, sporo se provodi, a od provedenoga posebno je naglasio vojno dušobrižništvo. Sadašnji nuncij nadbiskup Luigi Pezzuto mnogo nastoji na provođenju Ugovora.

Na retoričko pitanje "Zašto se Sveti Otac zajedno sa svim dikasterijima toliko zauzimao za Hrvate u BiH", kardinal je rekao: "Jasno je, ako nema Hrvata nema ni katolika, a kakav bi to Papa bio kad mu ne bi stalo katolika. Crkvi je stalo da na ovim prostorima preživi i djeluje Crkva koja je bila vrlo životna posebno brojnim vjerničkim obiteljima, brojnim duhovnim zvanjima i živeći s drugima i drugačijima bila je stalno izazivana da svjedoči svoj identitet". 
Na kraju predavanja kardinal Puljić rekao je kako Crkva ne može pogaziti moralna načela, te "uporno traži jednaka prava za svakog čovjeka, pa tako i nas katolika koji smo većinom Hrvati". U tom kontekstu podsjetio je i na tri obilježja Crkve u BiH: prepoznatljivost pobožnosti prema Majci Božjoj, križ kao i simbol i značenje, te vjernost Svetomu Ocu. 

U raspravi koja je uslijedila, kardinal je ponovno istaknuo važnost suživota u zajedničkoj gradnji budućnosti: "Kuću kućom čine ukućani: ako mi u našoj različitosti prihvatimo Bosnu i Hercegovinu kao zemlju gdje smo svi kod kuće unutar, sve napravit ćemo je, ako je ne prihvatimo neće opstati". Također je upozorio kako ljudi danas djeluju nezadovoljno i frustrirajuće, jer "uvijek patimo za onim što nemamo, a ne radujemo se onom što imamo. To je cijeli smisao borbe. Treba znati Bogu zahvaliti za ono što imamo i iz toga hrabro naprijed".
U kratkom osvrtu na odnos s Hrvatskom, kardinal je istaknuo: "Mi iz BiH kad gledamo na Hrvatsku predsjednik i vlada za mene su institucije koje poštujem i u tom duhu želim kontaktirati i surađivati. Mi ne trebamo nikakvih privilegija, samo jednaka prava: vladavinu zakona koji štiti čovjeka, koji pomaže čovjeku da bude čovjek. Zato želim strategiju u Hrvatskoj da unatoč svim različitostima u toj različitosti 'vučemo kola u istom pravcu'".

Na kraju prigodne svečanosti kratko se okupljenima obratila i Kolinda Grabar-Kitarović. Zahvaljujući na povjerenju i potpori, u osvrtu na temu, podsjetila je kako je u cijeloj kampanji ponavljala kako potpora Hrvatima u BiH treba biti više od protokolarne. Sve dok se mi kao Hrvatska ne budemo spremni i posvađati s nekima uime hrvatskoga naroda u BiH to neće biti stvarna potpora, jer se mišljenja oko BiH jako razilaze. Naravno, nama ne pada na pamet miješati se u unutarnje stvari, ali mi smo supotpisnica Daytonskih ugovora, mi imamo ustavnu odredbu štititi hrvatski narod u BiH, i kao što sam ponavljala u kampanji, mi smo jedan narod i jedno biće, rekla je prva hrvatska predsjednica. Dodala je kako u nastojanju da BiH konačno postane politički emancipirana država, to se neće dogoditi bez Hrvata i bez jednakopravnosti Hrvata na cijelom teritoriju BiH. Stoga je još jednom naglasila kako će se za to zalagati, te i u tihoj diplomaciji biti jako glasna.

Marija Belošević 

No hay comentarios: