18 noviembre, 2016

VUKOVARSKE SUDBINE



S. Mladena Španjević, milosrdna sestra Sv. Križa na kraju svojih sjećanja na Vukovar na akademiji "Srce i riječ za Vukovar" (dvorana Vijenac, 17. studenoga 2016.) pročitala je svoju pjesmu koju je napisala 1993.

VUKOVARSKE SUDBINE

Vukovarske teške i crne sudbine
veće su i dublje od morske dubine.
Naši dragi mrtvi, ostali su tamo,
A gdje su im kosti, groba im ne znamo.
Vukovar je pao, nastale su hajke,
ne može se smislit krvavije bajke.
Iz bolnice naše ljude su pobili,
a to su i ranjeni civili bili.
Tu kolonu ljudi gledala sam redom,
rekli su mi 'zbogom' svojim pogledom.
Nemoćna sam bila, puna tuge, jada,
nisam ništa mogla učiniti tada.
Nisu odvedeni od četničke bande
već po zapovijedi JNA komande.
Oružjem do zuba, kraj njih vojska stala,
možda im minute života brojala.
Odveli ih jesu, ali kamo, kuda,
nestadoše ljudi bez pravde i suda.
Vukovarskih muka, kad se sjetim sada,
ta kolona ljudi najteže mi pada.

S. Mladena je u Vukovar došla 1971. te se zaposlila u bolnici na odjelu za novorođenčad. Obilazila je mlade obitelji, jer nije bilo patronaže. Nije govorila o Bogu no, kako je rekla na akademiji "Svjedočanstvo mog rada s njima i pouke o djetetu bilo je svjedočanstvo o Bogu, o Božjoj dobroti, o Božjoj blizini." Od kolovoza 1991. brinula je o ranjenicima, te bila svjedok njihovog odvođenja iz bolnice.

No hay comentarios: