Zorka Rašić imala je
dvanaest godina kad je 1942. dospjela u
Jasenovac. Ali nije bila zatvorenica: u
selo kraj logora dovela ju je služba njezina oca Jure, koji se netom vratio iz
Belgije. Ustaškom pokretu pristupio je davno prije rata, a po povratku u
Nezavisnu Državu Hrvatsku dodijeljen je za tekliča zapovjedništva jasenovačkog
logora.
Taj je posao obavljao
sve do srpnja 1944. godine kad su partizani napali vlak kojim je putovao u
Zagreb. Ustaški zastavnik Jure Rašić tada je poginuo, oduzevši sebi život nakon
što je bio teško ranjen. Prije toga savjesno je iz čuturice napunjene benzinom
polio povjerljivu poštu i spalio je, kako ni ona ne bi pala u ruke
neprijatelju.
Vitalna gospođa Rašić,
rođena 1929., opisivala je ovih dana u
Buenos Airesu doživljaje svoje obitelji
Igoru Vukiću i Zdenku Kuftincu, istraživačima povijesti koji su tragom
takvih krhotina prošlosti doputovali iz Zagreba u Argentinu.
Svjedočenja poput ovog
dragocjena su istraživačima. Iako sjećanja djeteta koje je od 1942. do 1944.
živjelo u Jasenovcu ne treba uzeti zdravo za gotovo, posebnu vrijednost susretu
s njom dale su autentične fotografije iz ratnog
Jasenovca, koje su s njom stigle sve do daleke Južne Amerike.
Igor Vukić, novinar je
i publicist, tajnik zagrebačkog Društva za istraživanje trostrukog logora
Jasenovac. Zdenko Kuftinec istražuje vojnu i ratnu povijest, osobito djelovanje
ustaških, domobranskih i drugih postrojbi u Drugom svjetskom ratu. Došli su na
mjesec dana u Buenos Aires kako bi razgovarali sa što više sugovornika o
povijesnom razdoblju kojim se bave. Pregledali su niz osobnih arhiva i zbirki
fotografija. Argentina je posebice zanimljiva, jer ovdje žive potomci mnogih
istaknutih i utjecajnih osoba iz ratnog razdoblja.
„Razgovor s osobom
poput Zorke Rašić bio je izuzetno važan. Mene je još jednom učvrstio u ocjeni
da je logor u Jasenovcu bio radni logor, u kojem nije bilo masovnih, serijskih
ubojstava“, rekao je Igor Vukić.
Dolazak u Buenos Aires
uslijedio je nakon kontakata putem elektroničke pošte i Skypea koji su trajali
više od dvije godine. No izravni susreti su ipak nenadoknadivi.
Zdenko Kuftinec ističe
kako se se najbolji rezultati postižu u zajedničkom pregledavanju fotografija:
„Tisuće fotografija iz Drugog svjetskog rata postoje u hrvatskim arhivima i
muzejima, ali nedostaju oni koji bi mogli identificirati snimljene osobe. Ovdje
se ljudi sjećaju svojih rođaka i brzo ih prepoznaju na slikama.“
A pravi užitak je
pronaći nečiji ratni dnevnik koji baca novo svjetlo na složenu hrvatsku ratnu
povijest, dodaje Kuftinec.
Zagrebački istraživači
gostovali su na hrvatskom radio programu Croacias Totales. Opisivali su
rezultate svog rada, stanje u arhivima i dostupnost podataka o povijesnim
događajima. Predstavili su i rad nedavno osnovanog Vijeća za suočavanje s prošlošću. Slušatelji
su se javljali sa zanimljivim pitanjima i prijedlozima za suradnju.
Gostovanje dvojice
zagrebačkih povjesničara tako je stvorilo još jedan most između iseljene i
domovinske Hrvatske, u nastojanju za realnim i objektivnim prikazom osjetljivih
tema iz hrvatske povijesti.
Stella Hubmayer
Buenos Aires, 24.
travnja 2017.
No hay comentarios:
Publicar un comentario